I tako u krug. U nedogled. Koliko puta ste se osjećali upravo ovako? Ni kraja ni izlaza iz vaše situacije. Bezbroj pitanja bez odgovora. Silne analize koje ne vode nigdje. I naravno, velike frustracije.
Naslovnu rečenicu često koristim za jednu meni nekad dragu osobu. Vrti se u krug, grize vlastiti rep, ne vidi izlaz. Ono što je ostalo na kraju je rezignacija. Šteta. Radi se o kvalitetnoj osobi koja je zaslužila biti zadovoljna i sretna. No, ne mogu joj pomoći. Jer ona to ne želi. To je u redu, svatko ima pravo na vlastiti izbor. Najgore je to što dotična osoba ima objektivno sve uvjete da bude sretna – izgled, šarm, novac, zanimljiv posao, dobre prijatelje. Pa ipak, godinama je promatram kako naočigled vene. U čemu je štos?
Obrasci. Svi smo mi robovi naših navika odnosno naših obrazaca ponašanja. Teško ih je mijenjati. Proviriti preko ograde vlastitih predrasuda. I ugledati svijet koji se nalazi s druge strane. Nepoznat i neosvojen teritorij.
Kažu istočnjaci da učitelj dolazi onda kada je učenik spreman. Ne može se ništa novoga dogoditi u našem životu ako nismo spremni na to. Ako ipak postanemo, na svjesnom ili nesvjesnom planu dali smo za to zeleno svjetlo. Jedna moja kolegica astrologinja često mi je znala ponavljati nešto slično: Dogovori se sama sa sobom i s onim gore. Ponuda je velika, traži ono što ti treba i dobit ćeš. Ali važno je znati što želiš. Mogućnosti su ti date, a ti sad, draga moja, kako hoćeš. Ja sam, duboko u sebi, mislila i vjerovala kako nemam mogućnosti. Bila sam zadovoljna s ostacima. Tko mi je kriv. Ipak, u jednom trenutku i ja sam negdje upalila zeleno svjetlo. Stroj se pokrenuo i sve se počelo mijenjati. Priznajem, nisam se osjećala najbolje u početku. Strah od promjena bio je veći od veselja što se napokon rješavam teškog bremena.
U našim horoskopima zapisane su naše MOGUĆNOSTI. Većina od nas ima slične uvjete za rast i razvoj (ovo me malo podsjeća na socijalističku ikonografiju). Ali tako je. Ono što razdvaja one koji uspiju u životu od onih koji ne uspiju, ili bolje reći one zadovoljne od nezadovoljnih je stanje svijesti. Ono govori na koji način vidite ono što vam se događa i svijet koji vas okružuje. Možete imati sve bogatstvo ovog svijeta, harmonično okruženje, a da ipak niste zadovoljni. S druge strane, vidjet ćete one (u našem svijetu je to doduše rijetkost) koji «nemaju ništa» i svejedno su sretni i zahvalni na tom malom komadiću sreće koji im je dan.
Ponekad je prava umjetnost prepoznati priliku za promjenu. I iskoristiti je. Meni vrlo drag američki astrolog Richard Idemon piše o ljudima koji godinama idu na psihoanalizu, dobro znaju što ne štima u njihovim životima, znaju kako bi to mogli promijeniti, ali ostaju unutar svojih obrazaca ponašanja, zarobljeni svojim kompleksima. Sloboda zna biti zastrašujuća, zar ne? A čudila sam se kad je Fromm napisao «Bijeg od slobode».
Uspjeh i sreća su odluka. Sad ću spomenuti i Urbana i njegovu pjesmu «Odlučio sam da te volim» (očito mi je ovo post od citata i memorabilija). Jer se često sjetim te pjesme i kada su u pitanju emocije, ali i druge stvari u životu. Naravno, nije samo štos reći «odlučio sam» nego je stvar negdje duboko unutra. Sazrijeva do trenutka dok nije spremna za iznošenje na svjetlost dana. Dok je ne postanemo svjesni kao nečega što je neizbježno. Evo još jednog citata – C.G.Jung: «Slobodna volja je onda kada rado učinim ono što moram učiniti.»
Trenuci kada sazrijevaju ovakve odluke su tranziti tzv. sporih planeta – Saturna, Urana, Neptuna i Plutona. Kada dotaknu neku važnu točku u horoskopu, pritisak u našem životu raste, više se ne možemo igrati skrivača sami sa sobom. Ili ipak možemo? Možemo zapravo na način da prebacimo «krivicu» za ono što osjećamo i ono što nam se događa na vanjskom i unutarnjem nivou na nekog drugog. Onda ta osoba ili osobe (uglavnom su u pitanju osobe) u našoj percepciji igraju ulogu ´grešne koze´. Baš je lijepo kada imamo nekoga za okriviti, je li?
Tranziti ovih planeta u našim životima izazivaju krize. Ali što je zapravo kriza? Krizno stanje nastaje u trenutku kada smo došli do krajnjih granica djelovanja na određeni način i kada postaje jasno kako tako više ne može dalje. Potrebno je, dakle, poduzeti sve kako bi se kriza nadvladala. A najbolje bi bilo eliminirati one čimbenike koji su je uzrokovali.
Napeti aspekti sporih planeta prema osjetljivim točkama u našoj natalnoj karti kao prstom upiru u ono što je naš problem. Saturn će ga kristalizirati, Uran će usmjeriti prema njemu svoju munju spoznaje, Neptun će nam nježno svezati ruke i oduzeti nam kontrolu nad vlastitim životom dok će nas Pluton staviti pred ultimatum – eliminacija ili smrt (naravno, ne u doslovnom smislu). Ipak, to nužno ne znači da ćemo nešto poduzeti kako bi krizu riješili. Možda ćemo se jednostavno pokriti preko glave i čekati da kriza prođe. Proći će. Barem će proći onaj pritisak koji doživljavamo, ali problem ostaje. Pa kako vam drago.
Drugi je izbor nešto poduzeti. Iako, da unaprijed upozorim, to ne garantira uspjeh. Ali prihvatiti izazov znači dati si nove mogućnosti. Nešto novo naučiti. Pa čak i ako ne uspijete u potpunosti u onome što ste naumili, ipak ste profitirali. Jer iskustvo i znanje su veliki kapital. Za znanje kažu i da je moć. I je. Bez obzira što tvrdili oni koji ga nemaju. Sve se to već negdje izbalansira. Što god da napravili, dogodio se neki pomak. Možda ne jasan ili vidljiv, ali definitivno pomak. Kako nismo rođeni da provedemo cijeli život na jednom mjestu (u doslovnom i prenesenom značenju), i to predstavlja uspjeh. Promijenili smo perspektivu, riješili se onoga što nas je ograničavalo, napredovali…
Sad već i ja polako grizem svoj rep. Treba smisleno završiti post. Jer mogla bih ja ovako filozofirati tko zna dokada… A ovo sve pišem jer me dotaklo nešto što naizgled i nema neke izravne veze sa mnom. Ali vjerojatno sam se negdje prepoznala. Pa recimo da mi je ovo poslužilo kao neka svojevrsna terapija. I lako je sad biti pametan kada su neke stvari iza mene. Onome tko je inspirirao ovaj post želim da izađe iz začaranog kruga i zagrize u život.
